Djevojka u mojim ustima

Prioriteti se mijenjaju u skladu sa životnim potrebama. Mijenjaju se u skladu sa životnim navikama, željama, mogućnostima. Shvatila sam to na samoj sebi u posljednjih pola godine (i više). Osjećam se zrelijom, stabilnijom, znam šta hoću i nije me strah to uzeti. Ali, ne mogu se oteti dojmu da se neke stvari mijenjaju mimo moje kontrole i volje, što mi i nije tako drago. Posebno kada se radi o ljudima koji su ti nekada u životu mnogo značili. Odjednom, blijeda su slika neke, ne tako daleke, prošlosti i nemaš ih više za šta uhvatiti kako ti izmiču, s vremenom. Ne […]

Kaže meni prijateljica večeras kako se divi mojoj neumirućoj nadi. Kontam se ja nešto da ja drugačije i ne bih funkcionisala. Isto maloprije napisah nekome vezano za jednu drugu stvar. Sve što jesam čini me ovakvom osobom. Pretpostavljam da bi samo izmjena jedne od tih osobina od mene načinila potpuno drugu osobu. Pitam se, ko bih bila da nisam vječno zaljubljena u ljubav i ljude? (Ma koliko me nekad izluđivali i ma koliko nekad od njih bježala.) Koga bi mi život donio da nisam paničar i da ne očekujem uvijek najbolje iako se bojim najgoreg? Da li bih znala i […]

Ne mogu pisati o poplavama, ne mogu pisati o boli, o slikama i prizorima koje sam vidjela, o pričama napaćenih ljudi koji su izgubili sve… Imam osjećaj da se nikada neće završiti, i da je vrijeme postalo beskonačno u svom otužnom i, od vrelog zraka, teškom hodu iznad Bosne, kao da nema namjeru da proteče što prije i donese bolje dane i potisne ružna sjećanja tamo negdje gdje se ne vraćamo često. Ne mogu ni početi razmišljati o posljedicama, poludjet ću od svojih misli. Ne mogu pisati ni o ljepotama Engleske, osjećam se kao izdajica što se zadesih tamo kada […]