.

Možda zato što nisam majka ili nemam majčinske instinkte, možda zato što sam bezosjećajna kuja, ali sve bebe NISU lijepe. Naravno da razumijem da roditeljima to nije milo čuti, pa se to roditeljima i ne govori, ali ljudi strahuju da to kažu ikad ikome, kao da će ih zgromiti nešto ako priznaju da ima nelijepih beba. I mrzim kad ne znam šta da kažem roditelju nelijepe bebe koji, očigledno, očekuje da mu svi hvale dijete i govore kako je divno. Totalno nezahvalna situacija. Ili kada trebam da se divim silnim slikama beba rođaka i prijatelja (osobito rodbine!), a jednostavno niiiije […]

.

Ništa me iz cipela ne izbacuje više nego neodgovornost. Da budem preciznija, ne odgovaranje na pozive, poruke, kašnjenje i sl. Imam tu jednu, nazovimo, kolegicu koja je, prije svega, majstor kašnjenja. Ja ne tolerišem kad mi neko kasni duže od 5 minuta, a da mi se ne javi. 10-15 min u vrh glave, ako se javi da kasni, i to kad sam dobro raspoložena. Sve iznad toga smatram čistim bezobrazlukom i nepoštivanjem tuđeg vremena. Najgore od svega je što ja nisam tip osobe koja će ispaliti rafal optužbi na osobu koja to radi, nego gutam one metke huje u sebi […]

She always takes it black

Dan ima miris nedjelje. Jedne nedjelje u oktobru, s maglom navučenom na vrhove okolnih brda, isparavanjima kuhanja i krčkanja supe. Srijeda s imenom Nedjelja nosi čarape i preveliku majicu s kosom pokupljenom u neurednu punđu, mehanički gleda filmove ispod pokrivača i utapa se u svojoj melanholiji lažnog vremena u krivo doba, opterećena iznova istim stvarima, svaki put kad izgubi kalendar. Podsjeća me na mene.