Untouchable

Ne mogu da se sjetim da li sam ikada u životu imala nepogrješivi osjećaj sigurnosti u nešto. Kao neko šesto čulo, predosjećaj nadolazećeg događaja. Znam da sam često mislila da sam u nešto sigurna, ali kada biste me pitali jesam li, zaista, 100% sigurna i da li bih mogla dati ruku u vatru kao potvrdu toga – oklijevala bih, kao da sam se bojala da bi potvrdom sigurnost iščeznula. Zapravo, istina bi bila da sigurnost, kao takva, nije ni postojala. Apsolutna sigurnost daje spokoj. Činjenica je da u životu ne možemo biti sigurni, gotovo, u vezi ičega. Čak ni u […]

Nerviranje srijedom

Može li neko da mi objasni fenomen pogrbljene modne blogerke? Mahom sve imaju taj pogrbljen stav, nepravilno držanje tijela, ramena uvučena prema naprijed, kao da vreću cementa nose na leđima. To treba da je seksi? Na temu bezobrazluka i nedostatka kulture – je li toliko $#%&!$% teško sačekati da se prvo IZAĐE iz tramvaja, pa da se onda krene ulaziti jedno preko drugoga? Čovjek bi i zanemario što neće (kada već i čekaju svoj red) da stanu sa strane da ne moraš rukama praviti prolaz kroz gužvu, samo da hoće da sačekaju! Neće tramvaj nigdje otići dok svi ne uđu, […]

Ljubav

Kada mi u polusnu potražiš ruku i ispreplićeš svoje prste s mojima, moj krevet postane moja tvrđava. Kada mi se snen privučeš s leđa i staviš tople ruke na moje hladne bokove, krv mi uzavre i leptiri se probude. Kada te čujem kako dišeš u ulegnuću moga vrata, mir se nadvije iznad mene, noći postanu nježnije i toplije. Kada me gledaš očima šarene boje… postoji li išta draže ispod trepavica mog neba? Kada samo ležiš pored mene i šutiš, dovoljnost tebe iznad svega što mi treba, što nema imena, da te ne dam, da te čuvam…