Jedan post

Napisala sam sinoć post na jednu osjetljivu temu, bila čak i objavila, ali sam obrisala jer mi se stvarno nije dalo raspravljati i odgovarati na komentare, a bilo bi ih mnogo. Imam tako potrebu da nešto kažem, ali bez da se objašnjavam ili dalje razgovaram o tome. To mi je kao želja da me neko sluša i da šuti, da ništa, nakon toga, ne komentariše. Pa tako u razmišljanju šta da pišem, jer mi se priča, shvatih da pišem samo kada imam da tersam na nešto ili nekoga, kada hoću da se požalim, kad mi je teško… Nijedan razlog nije […]

Eh, eto…

“… Ja sam jedino sposobna zbrajati život, dok tako prepun ne postane nepodnošljiv, odveć snažan, i raspršujem se u krizama histerije, u milione komadića, zbog prevelike količine života… Prava je patnja živjeti u “unutrašnjosti života”… neko bi me morao učiniti nesvjesnom. Ubiti me. Učiniti me neosjetljivom, nemoćnom. Dijelovi mene morali bi umrijeti, ali ja sam sve dobro zaštitila od umiranja. Moj dnevnik ključa od života, preplavljen je stvarnošću, puca od topline.” – Anaïs Nin