Jedan od dražih trenutaka u danu mi je kada se pješice vraćam s posla, to je jedno 4-5 kilometara i nekih sat vremena da slušam muziku i budem nasamo sa svojim mislima. Što nije nužno uvijek dobra stvar. Ovaj dio s mislima.
Ljudi najčešće pred spavanje krenu razmišljati o svim glupostima koje su uradili ili rekli, ima i onaj meme o tome, kad legneš spavati pa ti mozak kaže, ej sjećaš se ovoga… meni se to često dešava u ovim mojim šetnjama.
Danas me uhvatio takav krindž od mene same, ne mogu nikako da istjeram tu misao iz glave. A šta ću sada, rekla sam ljetos jednu glupost i možda time i povrijedila nekoga, shvatila sam odmah, pokušala ispraviti, međutim ostala sam živjeti u uvjerenju da nisam ispravila izrečeno, jer vjerovatno, ma sigurno, nisam, iako smo ta osoba i ja kasnije nastavile funkcionisati kao da ništa nije bilo. Sve do momenata, kao danas, kad je meni to opet palo na pamet i pokušavam da zaboravim i pravim se da se desilo nekome drugom.
Što je još gore, ne završi se, uglavnom, na tome, na tu krindž misao nadoveže se neka druga, o nečemu što sam rekla, uradila, što mi se desilo prije ko zna koliko godina, pa se pitam sjeća li se i druga strana tih situacija i da li o njima misli isto što i ja. Jel pomisli nekad, hej Bože, sjećam se one Morgane, stvarno ćaknuta žena, šta joj bi da to tad kaže, uradi. Baš se izofirala, svima sam to rekao/la. I jel i on/a pomisli nekad, nakon toliko godina, kako sam tad ispala budala i smije se tome i misli o meni da sam još uvijek budala.
U tom prođe sat vremena, dođem kući i pažnju mi skrene, npr. miris hrane. Sva sreća.
Hahha miris hrane.
A ne mogu nikako zamislit šta si ti to rekla da bi nekog uvrijedila?
Ja tipa jednom takvom prilikom, kolega jedan inače malo jači kaže da su mu na poslu dali dvije nagrade umjesto jedne, pogriješili, a ja kao iz topa, to je zato što si ti “čovjek i po” al stvarno mislila na to da je dobar, a ispalo da ga vrijeđam na osnovu tog što je debel i nikom nešto to nije bilo smiješno 🥹.
I tako nekih prilika gdje ja naivno nešto kažem iskreno, a ispadne bezobrazno.
Al dosta o meni. Čuj pješačiš sat vremena, u koliko izlaziš s posla?
Ma ispala sam malo sebična, možda je to zapravo i samo moja pericepcija situacije, nisam rekla ništa ružno i uvredljivo, al kako sam se ponijela u toj jednoj situaciji je meni na kraju bilo baš bezvezno i ostala sam mišljenja da je to moje ponašanje malo povrijedilo osobu. Stid me i napisati haha.
Hahah, a joj, ovako kad napišeš stvarno zvuči bezazleno i iskreno, da si mislila da je dobar čovjek, ali mogu razumjeti, s obzirom na njegovu građu, zašto bi neko pomislio drugačije. Baš glupe situacije, gdje, i ako se pokušaš opravdati, može ispasti samo gore.
E, moja Laura, ja sam ti malo privilegovana, sama sam svoj šef, radim za sebe, pa mogu u suštini izaći kad hoću i izlazim kad procijenim da neće više biti posla za taj dan. Danas sam izašla oko 14h.
A možda i jest tvoja verzija sitiacije, ali eto to što te to mori pokazuje kako si jedna obzirna osoba.
A to mi je sasvim ok, kad nema posla izađeš i to je to. I lijepo imaš vremena prošetat. Kako bi bilo da je tako u svim firmama (osim državnim, iako i oni vrčinom moraju sjedit i kad nema posla). Iako u nekim firmama, ako si nešto završio, uvijek ima nekog posla tako da si dužan tu bit 8 sati i ni makac
Pa “mane” rada za drugog. Al i to razumijem, kad te neko plaća očekuje da mu se to vrati, mada zašto ne bi postojalo i to slobodno vrijeme ako se sa sigurnošću zna da neće biti posla i da će se bezveze sjediti…
Kajanje i oprost je za ljude sa obrazom. Ko ga nema, laže sam sebe.
Djeluje kao da mi je oprošteno, a ja se definitivno kajem.
Ja sam uvijek volio vracati se iz skole pjeske u ove jesenje dane. Ono sunce ugrije, plavo je nebo, ali je prohladno. I tako taj neki mir i taljepota kad te sunce grije i sto kazes ides svojoj kuci. Bas lijep osjecaj …. A jel ti ova prica o meni ?
Nije, zašto misliš da je o tebi? U čemu si se pronašao?
pronasao sam se u potencijalu za dramu 😀 hehe
najgore!!
samo imaj na umu da mozda ta situacija ne kvari dominantan dojam o tebi, zna se svakome omaci, a ko te zeli shvatiti i opravdati, opravdat ce, a to su najcesce ljudi kojima si vec svakako draga ili ljudi koji su sami od sebe siroki
(neka meni sad neko kaze ovo isto, ne dozivljavam svoje savjete prema sebi hah)
Pa nadam se da je tako, iz mog ugla prema drugima tako bi bilo.
Tako da eto, ovo što si rekla meni shvati i kao savjet upućen sebi, nema razloga da se razlikuje u odnosu na tebe i mene 😁
Volim hodanje (pošto nije šetnja) između obaveza, gotovo nikad ne koristim gradski prijevoz ili taksi. To mi je ostalo od planinarenja.
da, u pravu si, nisu to šetnje, ja čak i dosta brzo hodam, na satu se uvijek upali da radim trening, haha. I baš uživam u tome, isto 🙂