I’m not a girl, not yet a (grown ass) woman

Jos uvijek kada podjem djetetu na roditeljski sastanak, imam problem s tim da sebe dozivljavam kao odraslu osobu, odgovornu za svoje dijete. Iako sam majka vec 7 godina, a majka skolarca drugu godinu zaredom.
Sjedim tamo medju onim roditeljima i osjecam se kao da sam se slucajno tu nasla. Imam taj problem da sebe dozivljavam mladjom nego sto jesam.

12 comments » Write a comment

  1. Svi se mi osjećamo tako ponekad, i to je valjda okej. Ali iza toga nije ništa kjutsi već zapravo traume sa kojima nismo izašli na kraj. Nažalost, svi mi (al apsolutno svi ljudi na svijetu) imamo nešto što nas koči da prevaziđemo neke stvari. Kontam nekad, mati mi je imala 26 kad je počeo rat i djevojčicu od 4godine; vazda na roditelje gledamo kao na oslonac i odrasle, ali ko je nju kad pitao jel ona dorasla svim tim ulogama i kolika je njena trauma. Nemoj misliti da je kritika jer nije, više osvještenje. Ima tu i age regressions, imposter syndrome i peter pan syndrome. Ali dokle god smo ok i ne spriječava nas u obavljanju svih stvari u životu odgovorno i odraslo, sve pet.

    • Ma ne mislim da je kritika, ne brini, no hard feelings, to je tako. I nije kjut, ali to je zapravo samo osjecaj, ponekad, daleko od toga da se ja tako ponasam, narocito kad su djeca u pitanju. Rekla bih da se ustvari ponasam vrlo odgovorno i zrelo, ovo je samo glas i osjecaj unutra.
      Zapravo, sto samo sve to napisala – pa, roditelji djece u razredu moje E. stvarno jesu uglavnom stariji od mene, jer vjerovatno imaju vec stariju djecu, pa logicno.
      Logicno je onda i da se dozivljavam mladjom, jer jesam, ali nije to samo u tim prilikama.
      Recimo, kad gledam ove studente, ne dozivljavam se puno starijom od njih, iako znam da jesam. Nisam bas u zabludi 😂

      Ali ima smisla to sto si napisala.

      I moja mama je sa 27 i dvoje djeca bila sama u ratu, u tudjoj kuci, bez muza, sigurno da je zivot natjerao da odraste i sazrije prije nego sto je bila spremna. Ja sam sa 27 bila dijete.

Komentariši