Kako nauciti biti zahvalan svaki dan kad vas ljudi nerviraju? Odnosno, kako opravdati neciji zloban ili glup postupak ili ga jednostavno nauciti ignorisati i biti zahvalan na onome sto se tice samo tebe? Ili, kako nauciti ne primjecivati stvari koje te nerviraju? Zelim biti zen.
****
Upravo vidim da ljudi jos koriste Tumblr ❤️
Samo primaj k znanju i raspoređuj po memorijama – kratkoročnoj, dugoročnoj.
Svaka je zlatna koja iz usta ne izađe.
Svakako se to slaže i posloži na nekoj drugoj ravni; nauči(mo) da nam vrijeme pokaže kako.
A kako onda covjek ne pukne, ako samo skladisti u memorije?
Slazem se s tvrdnjom da je presucena zlatna, ali negdje mora biti neki ventil. Evo, moze blog ☺️
Mislim da kad bih istinski naucila ne primjecivati stvari koje me se ne ticu, a jos manje njima se zamarati da bih imala i vise nego dovoljno prostora da skladistim samo ono sto me usrecuje. Proces je to, dugotrajan i sigurno ne lak, ali stvarno, stvarno zelim to (poceti) uciti.
Tehnika je, za koju nema jasno propisanog načina, kako skladištiti u kratkoročnu memoriju. To pojedinačno učimo – rast! U kratkoročnoj bi trebalo biti sve što nije prioritetno i vezano za naš i well-being naših najbližih.
Kada je u kratkoročnoj, nema razloga za “pucanje”.
Ventil za ispravljanje i provođenje energija, poput transformatora, treba svima. Nekome će biti kreativan, nekome će biti fizikalan (fizički)… Jedno od najljepših postignuća je kada destruktivne energije transformišemo u kreativne, graditeljske, zapravo koristeći tu razornu silu koju smo obrnuli samu protiv njene svrhe. Dobar fol.
I da, svi ovo učimo. Lekcija je teška i kompleksna.
Da, previdjela sam to kratkorocna. To bi, zapravo, znacilo prihvatiti nesto kao nevazno, odnosno, kako kazes, neprioritetno.
Meni je blog nekad bio vrsta ventila. Sad sam se malo nasalila, ne bih vise mogla ovdje iznositi ni pola stvari o kojima sam pisala prije 10-15 godina. Mislim da moram pronaci nacin da usmjerim visak paznje na ono sto me se tice ili bi me se moglo ticati, sa onoga sto mi dize zivce. Imam jos jedan problem – svjesna sam da su to procesi, ali znam biti nestrpljiva 🙂
Mozda da krenem s nekom listom, pa krizam jedno po jedno.
npr. “ne obracaj paznju na covjeka koji glasno prica u busu/tramvaju i ne nerviraj se zbog toga, umjesto toga stavi slusalice i pusti omiljenu pjesmu.” – check ✔️
To su sitnice, ali na sitnicama da ucim strpljenje.
Ja mislio, ljudi koriste đumbir
Koristim ja đumbir 🤣
Neki vole i djumbir.
Ovo ko da si pitala: Kako postati melek dragi. Ja sam to isto tako pito sebe: kako da naucim da sve zivo racionalizujem pa i da se ne ljutim nikada pod bilo kakvim okolnostima. Pa sam pokusavao, malo popravio i opet mi se desi ne rijetko da se naljutim. Mens cini da mi to necemo uspjeti
Pa zato sto “mi nismo andjeli” 😂