01.12.2017.

Sanjati...

Sanjala sam sinoć san koji je izgledao kao isječak iz nekog Bondovog filma. S primjesama Ljepotice i zvijeri. Ono, ja nešto žurim niz velike stepenice neke balkse dvorane, u žutoj, raskošnoj haljini, istrčavam vani na neku predivnu obalu mora, možda čak jezera, okruženog brdima i visokim borovim šumama.

U jednom momentu sam se počela kriti od nekoga zlog. Iz neke metalne kućice, kao nekog kontejnera, doziva me neki lik, malo onako otišao na živce, sav užurban, ali upućen u situaciju i likove koji me progone.

Dok mi objašnjava kako da pređem na sigurno, kroz prozor njegove kućice gledam kako jedan od blogera nosi paket, zbog kojeg sam progonjena, na sigurno. Spušta se niz vijugavi put pored mora/jezera ispod divne šume, ali radi to tako polako i nonšalantno, kao da životi ne ovise o tome.

U tome se iznerviram i probudim.

25.11.2017.

Babyfree

Sinoć mi je bio prvi babyfree izlazak od... pa, negdje 6. mjeseca trudnoće. Zaboravila sam se ponašati u kafani, među ljudima. Bebu čuvali nena i djed. Kažu da je bila dobra i po povratku smo je zatekli kako spava, ali sam mišljenja da ne treba previše ispitivati o tome kako je bilo i koliko je plakala, inače bi me grižnja savjesti mogla zatvoriti u kuću.

Nego, hajd što je bio prvi, već smo otišli slušati Nenu Belana i Fiumense. Poslije se Neno i ja dopisivali na Instagramu, hehe.

Rodila sam se. Jest da sam kratko spavala sinoć, ali toliko sam puna neke energije danas, da ne mogu da povjerujem šta čovjeku (ženi) učini jedan obični (čuj, obični, nećemo biti skromni) izlazak.

Mogla bih se pohasiti, pa postati svemajka koja stigne čak i izaći, gluho bilo.


Noviji postovi | Stariji postovi




Brojač: 254823